Punktovi

Paljenje auto-radionice u kasarni Domobranstva

12. VI. 1942.
Križanje Ilice i Selske ceste

Omladinci Ivo Posavec i Vlado Radošević, po nalogu Jože Manolića i Lutve Ahmetovića, izveli su diverziju zapalivši auto radionicu kasarne Domobranstva na križanju Ilice i Selske, uoči Pavelićeva imendana 1942. godine.

U nizu diverzija koje su izvele skojevske udarne grupe ili pojedinci zapaženo je bilo paljenje radionice u kasarni domobranske auto-komande, koja se nalazila na uglu Ilice i Selske ceste, u lipnju 1942. godine.

Kao sekretar MK SKOJ-a u to vrijeme kontaktirao sam s brojnim skojevskim i drugim omladinskim grupama. Tako sam, kontaktirajući s kvartovskim rukovodstvom zapadnog dijela grada, Črnomerca, došao u vezu i s dvojicom omladinaca (koji tada nisu bili članovi SKOJ-a), Ivom Posavcem i Vladom Radoševićem iz radionice domobranske auto-komande u Selskoj cesti.

U to vrijeme nismo imali službeno formiranu skojevsku ili omladinsku organizaciju u toj radionici. Međutim, ta dva omladinca ostavila su dojam, već nakon dva ili tri susreta, da su spremni ne samo na suradnju nego i na ozbiljne zadatke.

Tako sam prilikom jednog susreta s njima poveo razgovor o njihovoj sredini, što oni u njoj rade, što se u njoj nalazi, ima li vojnog materijala itd. Nakon dobivenih podataka o svemu obavijestio sam višu vezu, tj. Jožu Manolića i Lutvu Ahmetovića, tadašnjeg sekretara MK KPH.

Rečeno mi je da i dalje držim vezu s tim omladincima i izvještavam kako će se stvari razvijati. Kad sam dobio potrebne informacije o tome što sve ima i što će doći u skladište, postavio sam Posavcu i Radoševiću izravno pitanje bi li oni mogli i jesu li spremni izvršiti određene zadatke, tj. — diverziju u radionici ili u skladištu auto-komande.

Na njihov pristanak nisam dugo čekao. Dali su ga odmah. Međutim, upozorio sam ih da nakon akcije neće više ostati u Zagrebu, a niti ići svojim kućama, nego će biti otpremljeni u partizane. Upitao sam ih što misle o tome, a oni su odgovorili da su spremni na sve.

Također su mi kazali da se s akcijom pričeka nekoliko dana, jer se očekuje doprema veće količine benzina u skladište. O svemu tome odmah sam obavijestio Lutvu Ahmetovića i Jožu Manolića i zatražio da se hitno pripremi sredstvo za paljenje. Od sada pa dalje radilo se brzo i prema dogovoru.

Omladincima sam dva puta objasnio tehniku paljenja, odnosno postupak s epruvetama sa zapaljivom tekućinom.

Prije predaje epruvete s Radoševićem sam se dvaput sastao pred ulazom u auto-komandu i donio mu jagode, tako da je to i stražar mogao vidjeti. Sve je to učinjeno da naši sastanci ne bi postali sumnjivi. Vrećica s jagodama uvijek je bila otvorena.

Jednako smo postupili i na dan izvršenja diverzije, samo što je vrećica bila nešto veća i jagoda još više, kako bi se što bolje zakamuflirala epruveta. Jagode pri dnu vrećice malo smo zgnječili, tako da je sok probio papir, pa je stražar mogao vidjeti da Radošević unosi zaista jagode.

Kao što je poznato, akcija je izvedena uoči Pavelićeva imendana, koji su, inače, ustaše imali namjeru svečano proslaviti.

Dan prije akcije Posavec i Radošević su na skladištu skinuli prozor. To je uočio i komandant koji je zahtijevao da se prozor popravi. Omladinci su to dobili u zadatak, ali su predložili da to učine poslije radnog vremena. Jedino su tako mogli ostati sami u radionici i izvršiti preuzeti zadatak.

Jedan je zakivao prozor, a drugi bušio bačve s benzinom, vlažio krpe i vatu i stavljao epruvetu prema dobivenim uputama. Budući da su sve te predradnje trajale dvadesetak minuta, stražaru se učinilo sumnjivo pa je došao kontrolirati što rade.

Kad su mu objasnili da zakivaju prozor, udaljio se pa su mogli nesmetano obaviti posao. Omladinci su bili upozoreni da od pola pet do pet sati poslije podne moraju sve završiti i biti izvan radionice, jer paljenje nastaje 15 minuta od časa aktiviranja, a oni se u tom času ne smiju naći ni u radionici ni u blizini kasarne.

Kad se začula strahovita eksplozija, izbio je požar golemih razmjera i počeo se dizati visoki stup dima iznad kasarne. Manolić i ja smo požurili prema centru grada.

U Preradovićevoj ulici čuli smo šaputanje građana: »Opet su naši nešto učinili.«

Prema izvještaju ustaških vlasti, u toj akciji izgorjelo je više od 60 000 litara benzina, oko 300 automobilskih i drugih guma, nagorjelo je nekoliko tenkovskih i automobilskih motora, koji su bili u remontu, i raznovrsnog vojnog materijala.

Osim što je nanesena materijalna šteta okupatoru i njegovim slugama, akcija je imala veliko političko značenje, utoliko više što je obavljena unutar kruga kasarne koja je pod stalnom stražom i kontrolom vojske. Najvažnije je bilo da neprijatelj tu akciju nije mogao prikriti.

Neposredni izvršioci, omladinci Posavec i Radošević, uspjeli su se izvući iz kasarne, te su odmah predani vezi i smješteni u stanove gdje su čekali odlazak u partizane.

Od tog trenutka Manolić i ja nismo s njima više imali nikakve veze. Radošević je pri odlasku u partizane bio uhapšen, a Posavec je poginuo na Kalniku.

Ivica Kranželić, "Novi Mjesni komitet SKOJ-a", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 3, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1984), 250-251.

Josip Joža Manolić, portretna fotografija
Izvor: HPM-85955/19

Podijeli

Vezano

  • Formiranje Mjesnog komiteta SKOJ-a

    Osnivanje novog Mjesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb krajem 1941. godine na kojem je prisustvovao Joža Manolić, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a. 

Slojevi

Konsolidacija otpora, proljeće 1942. – prosinac 1943.
PRETRAGA
Traži
teror
stradanja
zatvori
ustaški organi
organi Trećeg Reicha
otpor
logistika NOP-a
diverzije
agitprop
KPJ
atentati
demonstracije
ženske antifašističke organizacije
prebacivanja
objekti
javni objekti i ustanove
tvornice
mitnica
pravda
borbe
likvidacije
logori

Konsolidacija otpora, proljeće 1942. – prosinac 1943.

  • info@kartografija-otpora.org