Punktovi

Ubojstvo Ladislava Slavka Parfanta

5. IV. 1943.

Ladislav Parfant Umjetnik bio je aktivist NOP-a u Zagrebu i sudjelovao je u radu udarnih grupa. Poginuo je u borbi s policijom nakon što su ga dočekali u zasjedi u Boškovićevoj ulici.

O pogibiji Ladislava Parfanta Umjetnika zapisali su u sjećanjima Siniša Maričić, srednjoškolac koji je povremeno radio za partijsku tehniku u Boškovićevoj 19, Lepa Perović, rukovoditeljica Povjerenstva CK KPH za Zagreb i Perica Dozet, sekretar MK Zagreb:

Mislim da je bila nedjelja, kada je došao jedan plavokosi mladić u svijetloj vindjaki. Imao je bicikl i zato smo ga za ono kratko vrijeme što smo ga viđali zvali Biciklist, jer mu, naravno, imena nismo znali. Jedva je izgovorio da nema sumnje da su Šaro [autorov nadimak za Ivana Mećara] i Letrika [Stjepan Bubanić] poginuli, jer su to potvrdili njegovi drugovi na Šalati. Plakao je šutke.
U noći 3. na 4. travnja 1943. došla je policija i odvela majku i mene, a sutradan kad se otac vratio s puta, i njega. U stanu je ostala Ljubica Studen koja je bila s nama od mog rođenja. Ona je za sav rad znala, ali se pred policijom vješto izvukla praveći se da ništa ne zna. Njoj sam imao zahvaliti za svu brigu oko hrane u zatvoru. Poslije oslobođenja upisao sam se na kemijsko-tehnološki odjel Tehničkog fakulteta. Tada sam saznao da je Šaro bio Ivan Mećar (kasnije proglašen narodnim herojem). Na žalost, ni dan-danas ne znam pravo ime Letriki. Biciklist je bio Ladislav Parfant, koji je u našem stanu, poslije našeg hapšenja, upao u zasjedu, ali je (prema očevicu, drugarici Giovoj) razoružavši agenta uspio izaći na ulicu i stići do ugla Palmotićeve. No agent je s prozora uzbunio zasjedu, pa su ustaše pripucale. Poginuo je na samom uglu Palmotićeve i Boškovićeve, gdje mu je poslije oslobođenja podignuta spomen-ploča.

Siniša Maričić, „Tehnika Mjesnog komiteta u Boškovićevoj ulici“, u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.), 58–61.

Sjećam se dobro pogibije u Boškovićevoj ulici jednog od naših najboljih članova Mjesnog komiteta, druga Ladislava (Slavka) Parfanta, Umjetnika, koji je inače bio radnik. Za njegovu pogibiju čula sam prvo od građana koji su uvijek prepričavali ulične okršaje. Kad mi je jedna žena rekla da je nedaleko od Petrinjske ulice poginuo mlad čovjek u vindjaki, odmah me je nešto presjeklo, jer sam bila gotovo sigurna da je to naš član Mjesnog komiteta, koji je uvijek išao u vindjaki, iako sam ga nekoliko puta molila da je ne nosi stalno, jer će ga po njoj prepoznati.“ (u sjećanja 4, 11.)

Lepa Perović, "Ilegalni partijski rad u Zagrebu", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.), 8–17.

Poslije Mećareve pogibije, poginuo je i Ladislav Parfant Umjetnik. On je upao u zasjedu policije u Boškovićevoj 19, u stanu inž. Maričića, u kojem je svojedobno bila naša tehnika. Stan Maričića i njegovu obitelj provalio je poštar Modričin. Parfant je naletio na zasjedu, upotrijebio oružje, razoružao jednog agenta, ali je pri povlačenju iz kuće poginuo na ulici 5.travnja 1943. Drug Parfant bio je radnik i radio nekad u Tvornici duhana. Bio je vrlo hrabar i kao takav sudjelovao je u akcijama oružanih grupa.

Perica Dozet, "Moj dolazak u Zagreb", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941–1945, sv. 4, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH — IHRPH — ŠK, 1984.), 18–26.